Mušmula&Oskoruša
Medlar& Rowan

Mušmula

Pektin prisutan u ovom voću sem što pomaže u snižavanju holesterola i pospješuje rad crijeva, pomaže i u liječenju raznih upalnih procesa u organizmu.
Mušmula je najukusnija krajem jeseni, odnosno nakon prvog mraza, kada njezini plodovi postaju mekani i spremni za konzumaciju. Plodovi se jedu kada su zapravo prezreli. Moraju biti mekani na dodir i sočni iznutra. Znači mušmula je spremna za branje i bere se zelena, krajem oktobra (u vrijeme i znaku mušmule), ostavi se da malo “odleži” i onda konzumira.


Mespilus germanica, poznat kao mušmula ili obična mušmula je grm ili malo drvo (2 do 4 metra) iz porodice ruža. Ima stablo je s neravnim stablom, bodljikavim granama u divljini, s velikim bijelim ili blago ružičastim cvjetovima. Raste samonikla u šumama i živicama planinskih regija, a često se kultivira.
Bez obzira na latinski naziv germanica (što znači njemački), Mespilus germanica je autohtona u Iranu (odnosno tadašnjoj Perziji), jugozapadnoj Aziji, a takođe i jugoistočnoj Evropi, posebno crnomorskoj obali Bugarske i Turske. Pretpostavlja se da se uzgaja čak 3.000 godina
Plodovi koji su tvrdi, gorki i zeleni iznutra, ujesen postaju postepeno mekani i slatki zbog početka fermentacije; zdravi su i osvježavajući, ali nisu baš popularni zbog prisustva već spominjanih vrlo tvrdih koštica. Ukus je takav da ga ljudi veoma vole ili im se ne sviđa, malo je onih koji ostaju indiferentni.
Kultivisana je i varijanta bez koštica, ali kao da je odustvo košpi uzrokovalo i gubitak ukusa.

Postoji nekoliko desetina sorti mušmula a kod nas su najzastupljenije 4 vrste: domaća mušmula, besjemena mušmula, kraljevska (ili češće Rojal/Royal) mušmula, holandska krupna mušmula.
Kao autohtona vrsta preporuku bi zaslužila domaća mušmula. Karakterišu je sitni do srednje krupni plodovi s malo mesa, ali puno sjemenki koji su iznimno ukusni. Domaća mušmula je otporna na suše i mraz. Plodovi domaće mušmule teže dozrijevaju na stablu i moraju odstajati neko vrijeme nakon berbe kako bi postali jestivi.

A šta kaže današnja mikrobiotika?
Sastav i ljekovita svojstva
Energetski sastav ploda je sljedeći:
• lipidi - ne više od 0,2 g;
• proteini - 0,4 g;
• ugljeni hidrati - 10,3 g (saharoza i fruktoza);
• dijetalna vlakna - 1,7 g;
• pepeo - 0,5 g;
• voda - više od 86 g.
Plodovi su bogati vrijednim vitaminima i drugim korisnim elementima:
• B vitamini (skoro svi), beta-karoten, askorbinska kiselina, PP;
• makronutrijenti (natrijum, kalijum, fosfor, magnezijum, kalcijum);
• elementi u tragovima (mangan, selen, cink, željezo, bakar);
• antioksidansi;
• tanini;
• fenoli;
• organske kiseline;
• polinezasićene masti.
Kalorični sadržaj mušmule je do 47 kcal na 100 g, što biljku čini pogodnom za dijetalnu prehranu.

Mušmule su sve do prvih mrazeva izrazito tvrde i pune tanina. Mušmule postaju pogodne za konzumaciju tek krajem novembra (sad) kad mraz zdrobi tkivo ploda i kad on postane naizgled truo. Kad su dobri za jelo, plodovi su posve mekani. Kora ploda je tanka i uobičajeno se ne jede. (Mada i kora i košpce su jestive i neki kažu da one daju dodatni ukus.)

Postoje “dvije škole branja mušmula”. Jedni zagovaraju da se skinu s grane dok su još tvrde. Kada se sakupe, plodovi se stavljaju peteljkom nadole u slamu i čuvaju na hladnom i tamnom mejstu nekoliko nedelja dok lagano trule i zriju.
Drugi zagovaraju da se ostave na grani i da se koriste i konzumiraju (ili obrade i trajno sačuvaju) neposredno nakon branja kad su prirodno uvele od mrazeva.

Prehrambena i upotrebna vrednost mušmule
Koja su korisna svojstva mušmule?
Generalno, mušmula se koristi za jačanje imunološkog sistema. Plod mušmule blagotvorno djeluje na cijeli organizam ime mnogobrojne korisne efekte, a evo 10 koji se najčešće spominju:
• Smanjuje nivo šećera kod dijabetesa (uključujući i gestacijski) i istovremeno povećava prirodno lučenje inzulina.
• Olakšava izlučivanje sluzi kod bronhitisa i prehlade, a fitoncidi u sastavu uklanjaju upalne procese u respiratornim organima.
• Prirodni je diuretik koji uklanja višak tekućine iz tijela i smanjuje oticanje.
• Pomaže u snižavanju krvnog pritiska.
• Ima učvršćujuće djelovanje u slučaju proljeva (kad ga jedete zeleno) ili, naprotiv, potiče opuštanje u slučaju zatvora (zrelo voće).
• Pomaže uklanjanje malih kamenaca iz bubrega i mokraćnih kanala.
• Poboljšava probavu, ublažava crijevne kolike i poboljšava probavu, poboljšava tonus mšića specijalno pokretljivost želuca.
• Uklanja otrove, toksine, spojeve teških metala, radionuklide i štetni holesterol iz tijela, čisteći jetru i krvne žile.
• Povećava autoimuna i zaštitna svojstva tijela, a takođe sprječava razvoj infarkta miokarda, moždanog udara.
• Antioksidansi u sastavu smanjuju rizik od razvoja malignog procesa, a takođe usporavaju procese oksidacije stanica (sprečava acidoze).
Od mušmule može da se spremi odlična voćna pasta, zatim marmelada, džem, liker i (normalno?!) rakija: mušmulovača.

Zeleni plodovi nisu pogodni za konzumaciju. ALI : Nedozrela mušmula steže sluzokožu, pa se koristi za zaustavljanje krvarenja u usnoj duplji, kao što je krvarenje desni, zuba, afti.
Važno je napomenuti da nakon termičke obrade mušmula ne gubi bitno svoje korisne komponente i ljekovita svojstva.

Ne kristi se samo plod.
Mogu se koristiti i sjemenke.
Sluz oslobođena iz sjemenki natopljenih vodom koristi se za pripremu obloga, koje imaju djelotvorne efekte pri saniranju manjih povreda na koži. Antioksidansi i vitamini ljepote (A i E) pokreću procese pomlađivanja i regeneracije stanica, polinezasićene masti pomažu u obnavljanju hidrolipidne ravnoteže, a fitoncidi i esteri ublažavaju iritaciju i smanjuju upalu kože.
Maske i šamponi s mušmulom čine kosu izuzetno mekom i lakom, njeguju korijenje i smanjuju gubitak kose.
Kupke za nokte pomažu u posvjetljivanju nokatne ploče i zacjeljivanju bodlji.
Sjemenke možete koristiti i kao podlogu za napitak. Sjemenke se fino samelju u mlinu za kafu, a zatim se pripremi napitak, koji navodno čisti krvne sudove i stabilizuje krvni pritisak.

Pažnja:

Semjenke mušmule ne bi trebalo jesti. U narodnoj medicini od sjemenki, koje bubrenjem u vodi stvaraju sluz, pripremaju se oblozi za razne povrede kože. Sjemenke sadrže mali procenat cijanovodične kiseline, pa zato nisu preporučljive za upotrebu, ali u kontrolisanim količinama koriste se i za otapanje kamena u bubregu i bešici.

Ako sami uzgajate mušmule onda možete da koristite cvijet i list.
List se sakuplja u proljeće. Listovi mušmule cijenjeni su zbog rijetkog prirodnog upijača - amigdolina. On veže i uklanja iz tijela razne toksine, slobodne radikale i hemijske spojeve koji dolaze s alkoholom ili cigaretama, industrijskim proizvodima.
Kao čaj je vrlo djelotvoran u zaustavljanju krvarenja, kao i u liječenju bolesti desni i usne šupljine.


Čorba od lišća
Morate uzeti 1 kašiku nasjeckanog svježeg lišća i preliti čašom kipuće vode. Ostavite sat vremena, a zatim procijedite. Proizvod se uzima u 50 ml nakon jela, čime se tijelo zasićuje vitaminima i potiče probava. Olakšava disanje kod rinitisa i sinusitisa, ublažava kašalj kod astme i bronhitisa.
Za liječenje ulcerativnih stanja, kolitisa ili gastritisa, 3 kašike čorbe treba popiti pola sata prije užine. Takođe možete isprati usta kako biste spriječili krvarenje desni i parodontopatiju.

Cvijet se bere u razdoblju od maja do juna, suši se na svijetlom mjestu i konzumira se u obliku čaja za poboljšanje probave.

Kontraindikacije i štetnost mušmule

1. Bolesti gastrointestinalnog trakta u akutnoj fazi. Ne preporučuje se jesti voće u slučaju remisije čira, gastritisa, enterokolitisa i kolitisa, pijelonefritisa, glomerulonefritisa, visoke kiselosti. Uz oprez, možete jesti voće u termičkoj obradi (sufle, džem, čorba), kao i u obliku marmelade, sušenog voća.
2. Ako nikada niste probali mušmulu, požrljno je pojesti jednu voćku i preventivno sačekati na (iznimno rijetku) reakciju kože i sluznica. Alergijska reakcija kod djece moguća je ako postoji istorijat netolerancije na određeno bobičavo voćee ili agrume. Pedijatri preporučuju uvođenje voća u prehranu djece od 1,5 godine.
3. Dojenje. Ne preporučuje se upotreba mušmule tokom dojenja, jer je moguća dijateza kod djeteta.

Pažnja:
Ne smije se pojesti više od 1000 g mušmule. (Ostaje da se pitate: Čega to smijete jesti više od kilograma dnevno?)

Sve u svemu moderna medicina i analiza sastojaka mušmule postavlja, tačnije vraća ovo pomalo zaboravljeno voće na sam gastro-medicinski vrh.

Kao ekstra dodatak mušmula je navodno i afrodizijak. Da to nije samo legenda i mit moglo bi se zaključiti iz efekta regulacije krvnog pritiska.

---

Zanimljivosti o ne baš slavnom imenu i slavnoj prošlosti mušmule

Društveno prihvatljivo ime za Mespilus germanica je mušmula, opštepoznato engleski medlar. Ali u najvećem periodu od proteklih 2000 godina, plod se zvao „otvorena zadnjica“ - zbog asocijacije na izgled donjeg dijela voćke.
U Francuskoj je bila različito poznata kao „a partie postérieure de ce quadrupede“ (sapi-zadnji dio četvoronožca), „cu d'singe“ (majmunova zadnjca), „cu d'ane“ (magareća zadnjica) i "cul de chien" (pseće zadnjica).

Pa ipak, srednjovekovna Evropa je bila luda za ovim voćem.
Prvi zapis o postojanju mušmule predstavlja fragment iz grčke poezije iz 7. vijeka p.n.e. Smatra da je plod iz Grčke prenesen u Rim, koji su ga donijeli u južnu Francusku i Britaniju.
Oko 800. godine Karlo Veliki je mušmulu uvrstio u spisak biljaka koje su bile obavezne u kraljevim mnogim vrtovima. Tom spisku duguje svoje kvazinjemačko stručno ime.
Opisana je u Čoserovim Kenterberijskim pričama, Šeksirovim Romeu i Juliji, u knjigaama o kraljici Ani i mnogim drugim.
Kralj Henri VIII naredio je da se mušmula posadi u Hempton kort palati, a svom francuskom kolegi poklonio je velike količine ovog voća.
U 1600-tim godinama se široko uzgajalo širom Engleske, jednako kao jabuke, kruške, dud i dunja.
Opravdano se pretpostavlja da su bila dva razloga tadašnje popularnosti ove voćke. Prvo, bere se u decembru - što je čini jednim od rijetkih izvora šećera koji je bio dostupan u srednjovekovnim zimama. Drugo, oni postaju jestivi tek kada su truli.
Postepeno gubi popularnost da bi početkom 20. vijeka, postalo zanemareno voće, a 50-ih godina skoro potpuno zaboravljeno i gotovo nestaje iz svijesti javnosti.
1989. jedan američki akademik napisao je da „verovatno svaki stoti botaničar video mušmulu. Danas se ne nudi ni u jednom svjetski relevantnom lancu supermarketa.
Najčešće je toliko nepoznata da se često ostavljaju se da trunu na zemlji.

---

---

Oskoruša

Plodovi oskoruše se takođe, koriste i konzumiraju nakon fermentacije. Prije nego što fermentiraju plodovi oskoruše su opori i stežu usta, jer sadrže dosta tanina. Kad ugnjile, meso im postane meko kao pasta, a ukus je sladunjav ili kiselkasto-sladak sa specifičnom aromom.

U prirodi oskoruša se može sresti u hrastovim i grabovim šumama, pa je smatrana šumskim drvetom. Kako ima jestive plodove, smatra se i voćkom.
Postoje različiti ekotipovi oskoruše, ali je priznatih sorti vrlo malo, desetak. Zanimljivo je da se u 18. stoljeću spominje da je bilo poznato oko 27 sorti, a danas se taj broj prepolovio.
Neke od njih su: Sossenheimer Riesen, Bovender Nordlicht, Christophs Apfel, Frauensteiner, Parmenac, Medvedivskaja, Sorbo autunnale, Sorbo pera maggiore settembrina Signalman.
U našem okruženju su poznate dvije sorte koje se dijele prema obliku i veličini plodova. To su jabukolika i kruškolika oskoruša.
Jedina razlika između kruškolike i jabukolike oskoruše jest u obliku ploda.

Prehrambena i upotrebna vrednost oskoruše
Plodovi oskoruše imaju raznovrsnu upotrebnu vrijednost. Pored toga što se koriste za jelo u svježem stanju, oni se upotrebljavaju i u domaćoj i industrdjskoj preradi.
Od fermetiranih i gnjilih oskoruša spravlja se kompot, slatko, džem, marmelada, paste i razne vrste napitaka, kao: sorbeto u Italiji, rejabinovka u Rusiji, a kod nas je (normalno!?) popularna rakija i nešto manje liker. U nekim krajevima od nje se spravlja veoma dobro sirće, ali to je pomalo šteta.
Plodovi oskoruše posebno se mnogo cijene zbog velike količine tanina u proizvodnji sokova od jabuke, kruške i drugih voćnih vrsta, jer njihovo prisustvo poboljšava bistrenje, kao i ukus i aromu sokovima i daje im ljepšu boju.
Pored toga oskoruša može da se suši, kao što se suše šljive ili kruške.


Šta kaže današnja mikrobiotika za oskorušu?
U sastav ploda oskoruše ulaze sljedeće supstance: voda, ugljeni hidrati, organske kiseline, proteini, taninske materije, pektin, vitamini, mineralne soli i dr.
• Voda u sastavu oskoruše učestvuje sa 78,40 do 82,20%.
• Šećeri su na drugom mestu po količini u plodu oskoruše. Ima ih od 8,04 (u vrste Sorbus aucoparia) do 13,74% (u vrste Sorbus domestica). Najviše je fruktoze (8,32—11,49%) zatim glukoze (1,85—4,71%) i saharoze 0,84—1,35%). Pored toga ona sadrži i 3,19—3,73% celuloze.
• Organskih kiselina u plodovima ima 0,63% (u vrste S. domestica) do 2,74% (u vrste S. aucoparia). Javljaju se u vidu jabučne, vinske i limunske kiseline koje uglavnom daju plodovima prijatno osvežavajući ukus.
• Bjelančevina u plodovima ima 0,80 do 1,53%, što je u odnosu na količinu u mušmuli više za preko 60%.
• Pektina kao pratioca celuloze ima u plodovima od 1,30 do 2,02%.
• Tanina u plodovima oskoruše ima 0,24 do 0,80%, što je u poređenju sa količinom u plodovima mušmule više za nekoliko puta.
• Mineralne soli u ukupnoj težini ploda oskoruše učestvuju sa 0,76—0,92%. U fermentiranim (da ne kažemo gnjilim) plodovima oskoruše najviše ima soli kalijuma, kalcijuma, gvožđa, fosfora, magnezijuma, joda, bora i dr.
• Vitamina u gnjilim plodovima oskoruše ima u velikim količinama, pa se smatra vitaminskim voćem. Sadrži skoro sve vrste vitamina, a najviše riboflavina (B2), provitamina A i vitamina C. U pogledu količine vitamina C ravna se skoro sa crnom ribizlom.

U zavisnosti od sorte oskoruše sadrže 50-70 kcal, pa se mogu koristiti i kao pomoć pri dijetama.

• Poboljšava imunitet, pomaže kod anemije i nedostatka vitamina.
• Normalizira metaboličke procese u tijelu.
• Pomaže kod kardiovaskularnih bolesti, jer sadrži ogromnu količinu vitamina C. Našim kapilarama i krvnim žilama potreban je ovaj vitamin, a bez njega zidovi krvnih žila postaju krhki i krti gubeći elastičnost.
• Smanjuje holesterol u krvi, smatra se dobrom profilaktičkom opcijom protiv moždanog udara, srčanog udara, visokog krvnog pritiska.
• Poboljšava vid pošto sadrži beta-karoten koji daje plodu crvenu boju. Beta-karoten je uključen u jedinstveni proces koji se događa u vizualnoj ćeliji i ažurira ga.
• Izlučuje teške metale, toksine, proizvode razgradnje.
• Sok od oskoruše sadrži nikotinsku kiselinu ili vitamin PP. Kada se proguta, nikotinska kiselina ima pozitivan učinak na nervni sistem. Pomaže osobama s poremećajima spavanja.
• Zahvaljujući sorbinskoj kiselini koja ima antimikrobna svojstva, želudac se bori protiv raznih infekcija.
• Sok od oskoruše (Ponovo zbog sorbinske kiseline) prevenira pojavu skorbuta u ustima.
• Plodovi oskoruše su bogati askorbinskom kiselinom koja stabilizira krvni pritisak.
• Pomaže u izlučivanju urina djelovanjem enzima koji sadrži cink.
• Olakšava probleme s konstipacijom

Kako napraviti pekmez od oskoruše:
Blanširajte bobice u kipućoj vodi pet minuta, a zatim kuhajte na laganoj vatri u šećernom sirupu, dok se bobice ne sjedine sa sirupom. Kad voće omekša, propasirajte ga kako bi odstranili košpice i kožice. Prebacite u čiste tegle.
Nažalost, tokom termičke obrade dio korisnih elemenata se gubi.

Kako napraviti "Kraljevski džem"

Oskoruše, jabuka i orasi
Pošto ovo slatko uključuje šećer i orahe, nije baš dijetetski, ali je po ukusu stvarno dostojan naziva. Jabučna kiselina i pektin čini ukus deserta uravnoteženo slatkim i savršeno ga nadopunjuje sa vitaminima koji sadrže bobice oskoruše.
Za 3 kg slatka potrebno:
• 500 g oskoruša,
• 1,5 kg jabuka iz kojih ste odstranili košpe, ali zadržali koru (birajte one sorte koje se ne "raskuhavaju" potpuno),
• 300 g očišćenih oraha,
• 250 do 500 g šećera za sirup i 1 kg za jabuke
• 3 do 5 dl vode
Količine vode i šećera je varijabilna i zavisi od slatkoće jabuka i oskoruša.
Priprema je jednostavna: Operete bobice oskoruša. Poželjno je da ih ostavite preko noći u hladnoj vodi.
Bobice kratko (2 do 3 minuta) ih blanširate. Nakon blanširanja procjedite bobice, tako da u cjedilu ostane pokožica i sjemenke, tako da ostane glatka (i slatka) masa.
Jabuke izrezati na kriške, zasuti i pomješati sa 1 kg šećera, neka odstoji nekoliko sati da pusti sok.
Pomješate šećer i vodu (preporučeno onu u kojoj ste blanširali oskoruše) i napravite sirup tako da ćete pustiti da smjesa prokuha. (Za početak stavite 250 g šećera i 250 dl vode)
U veću šerpu pomješate sirup sa smjesu bobica, oraha i ranije pošečerenih jabuka.
Dobro promješate (i probate da li je slatko po vašem ukusu. Po potrebi dodate šećera, ili vode.
Kad uzavri, kuhate na laganoj vatri uz povremeno mješanje.
I to je gotovo, zamalo. Potrebno je da se slatko ukuha (sat do dva).
Kuha se dok je smjesa dovoljno gusta (što ćete osjetite kad kašika ili varjača, kojom mješate, počne da se teže kreće).
Ostavite da se smjesa (malo) ohladi i prespete u unaprijed pripremljene tegle. Slatko se slaže se u tegle u ohlađenom obliku i obično ne zahtijeva zavarivanje. Jednostavno je prekriven plastičnim poklopcima ili prekriven pergament papirom i vezan kanapom.
Slatko se može dugo čuvati zbog činjenice da sadrži veliku količinu šećera.
Postoji i mogućnost pripreme bez dodatka (ili sa minimalnom količinom) šećera, radi smanjenja kalorijskog sadržaja. Tada se takav džem ulijeva vruć u prethodno sterilizirane staklenke, a zatim zatvara metalnim poklopcima. Zatim se tegle preokrenu i džem se ostavi da se ohladi u ovom obliku. Za bolje očuvanje slatka preporučuje se da se staklenke džema dodatno pasteriziraju. Drugim riječima, takav džem zahtijeva obavezno konzerviranje. U suprotnom neće dugo zadržati ukus.

Bez obzira na privlačnost slatka i rakije najzdravije je da oskoruše konzumirate kao bobice, bilo svježe, bilo one koje ste duboko zamrzli, pa izvadili iz zamrzivača i ostavili da prenoće u frižideru; ili ste koristili "starinski" metod "trapljenja u slami".
Dovoljno je da ih samo prelijete vrućom vodom i propasirate, nema potrebe za bilo kakvim dodacima.

Čaj od oskoruše
Najjednostavniji način konzumiranja oskoruše:
Plod se sitno isjecka, osuši na prozračnom mjestu, prelije vrućom vodom i zatim pije. Kontraindikacije kod konzumacije oskoruša, se prvenstveno odnose na one ljude koji imaju konstantno nizak pritisak. Oskoruša pomaže smanjiti pritisak, što može negativno utjecati na dobrobit osobe. (Ako imate slične probleme količine iz Preporuke bi trebali smanjiti za 10 puta, dovoljno je da uzmete desetak bobica ujutro i naveče.)
Takođe:
• Hipertenzivni pacijenti i osobe s anginom mogu iskusiti krvne ugruške zbog pretjerane konzumacije oskoruša;
• Zbog činjenice da sadrži organske kiseline, negativno utiče na oboljele od ulkusa želuca i duodenalnog ulkusa;
• Potrebno je ograničiti količinu bobica konzumiranih s povećanom kiselošću želuca;
• Oboljeli od gastritisa treba da se konsultuju sa ljekarom o dopuštenim i poželjnim količinama koje konzumiraju;
• Ne preporučuje se za ishemijsku bolest srca.

---

Zanimljivost iz prošlosti oskoruše

Prema astrologiji Druida i starih Kelta svi koji su rođeni od 4. do 13. oktobra, rođeni su u znaki Oskoruše (Rowan). Druidi su oskorušu smatrali plemenitom biljkom čiji plodovi imaju spiritualnu vrijednost i mističnu snagu.
Vjerovali su da oskoruša ima magične moći i koristili je u ritualima proricanja budućnosti. Tako su prilikom odlaska u bitku ili prilikom započinjanja nekog neizvjesnog poduhvata, uzimali plod oskoruše i otvarali ga. Ako bi u njemu našli neparan broj košpica, smatrali su da će biti uspješni, a ako bi našli paran broj košpica, sve bi odlagali za neko sretnije i povoljnije vrijeme.
Za ljubitelje horoskopa:
Ljudi rođeni pod ovim astrološkim znakom keltskog drveta obično su vizionari oštrog uma, sa kreativnim mislima i visokim idealima. Oni imaju tendenciju da budu povučeni i često se osjećaju kao da ih drugi ljudi ne razumiju. Prema ovom horoskopu to su ljudi su nježnog i krhkog izgleda, ali iznutra su jaki i odlučni koji se mogu odbraniti od svega lošeg što ih čeka. Ljudi Rowan imaju dobar ukus i često su blagoslovljeni umjetničkim talentima. Odaju utisak zatvorenih ljudi koji ne vole da budu u centru pažnje i koji pokušavaju da izbjegnu velika društvena dešavanja.
Navodno, mrze tračeve pa im možete potpuno vjerovati da nikada neće drugima pričati stvari koje su saznali od vas u povjerenju.

---

Carica Marija Terezija, koja je vladala od 1740. do 1780. godine ogromnom Habsburškom monarhijom, provodila je niz naprednih reformi, a među mnogim uvela je popise stanovništva i zemljišta, kućne brojeve te poticala sadnju novih kultura. Tako je u svojim zemljama naredila da svaka familija mora imati posađenu jabuku, krušku (i to posebnu sortu tepku, koja takođe ima ljekovita svojstva) i oskorušu.
Oskoruša je imala posebnu ulogu. U vrijeme sušnih godina oskoruša koja je dobro podnosila nestašicu vode i gotovo uvijek dobro rađala koristila se kao dodatak hljebu. Suha oskoruša tukla se u mužarima (posebnim posudama za pripremu hrane od drva ili kamena) a zatim dodavala u tijesto kruhu koji je po njoj bio slatkast, mirišljav i dodatno zasitan. Njome su se začinjavali i kolači, ali ti običaji su danas izumrli. U to vrijeme se nije poznavo vitaminski i nutritivni elementi i sastav oskoruše, ali su i oni djelovali i doprinosili jačanju organizma. Iskustvo je pokazivalo da su oni koji su jeli ovako spremljena jela bili otporniji na bolesti i slabosti.
Naredba je zaboravljena, jabuke i kruške uglavnom se sade, a na oskoruše se zaboravilo.
Postoji i pretpostavka da je za nestanak oskoruše djelom zaslužna i nova tehnologija mljevenja, odnosno nestanak seoskih mlinova, a mužara pogotovo. Prije će biti da je razlog jeftina i masovna proizvodnja konzumnog šećera.

---

Oskoruša i to sibirska je jedan od simbola Rusije.
Vjerovatno Vam je poznata pjesma Rjabinuška (Уральская рябинушка).
Ruski nije nešto popularan ovih mjeseci, ali pjesma je lijepa, pa ću dati prvu strofu i refren, orginal i amaterski prevod.

---

Više o samoj reumi saznaj na sajtu Živjeti sa reumom