Crveni luk
još jedna magična biljka?
Crveni (crni) luk (lat. Allium cepa) je dvogodišnja zeljasta biljka je iz porodice ljijana (Amaryllidaceae). Srodna bijelom luku, poriluku i vlascu. Upotrebljava se u kulinarstvu i medicini.
Kad se kaže samo luk, (bez pridjeva) obično i najčešžće se misli upravo na ovu vrstu luka.
Latinski naziv za luk u prevodu znači "jedan", "jedinstven", a za to postoje dva razloga. Jedan je taj što luk ima jednu jedinstvenu glavicu, za razliku od bijelog luka, a drugi je to što se sama glavica luka sastoji od više ujedinjenih, koncentrično poredanih listova koji čine jedinstvenuglavicu luka.
Sastav i ljekovita svojstva
Crveni luk slično svom rođaku bijelom luku potiče iz zapadne ili srednje Azije i takođe je jedna od najstarijih biljaka. Vremenom se raširio po cijelom svijetu. Tako je zabilježena njegova upotreba u starom Egiptu gdje se tokom izgradnje piramida koristio se kao sredstvo plaćanja. Spomenut je i u Hamurabijevom zakoniku.Prosječan sastav crvenog luka na 100 g svježe namirnice ima: 28 Kcal odnosno 117 kJ. 00,1 g masnoće, 5,6 g ugljikohidrata, 135 mg kalija, 128 mg kalcija, 11 mg magnezijuma, 7 mg vitamina C.
Sadrži više biološki aktivnih supstanci. Sadrži biljni hormon sličan inzulinu. Sadrži provitamin A koji se u organizmu pretvara u retinol, aktivni oblik vitamina. Crveni luk sadrži enzim alliinazu i aminokiselinu izoaliin, koji sadrži sumpor, a oba spoja se raspadaju u nagrizajući propantial-S-oksid. Aktivna komponenta crvenog luka je alil-propil disulfid, zbog čega ima karakterističan miris i ukus. Kada ovaj spoj dospije u oči, nadražuje očne nerve, te izazivaju lučenje suznih žlijezda.
Postoji staroslovenska izreka koja kaže da crveni luk liječi 7. bolesti. Paracelsus je u 15. vijeku zapisao “Crveni luk nije samo biljni lijek, već cijela biljna apoteka.”
U savremenoj fitoterapiji govori se od nekoliko ljekovitih svojstva koja pomažu kod različitih oboljenja. Zajedno sa bijelim lukom najčešće se koristi za prevenciju zdravlja srca i krvnih sudova, tako što u smanjenju povišenog nivoa holesterola i homocisteina u krvi i do smanjenja krvnog pritiska.
Koristi se i kao prirodni antibiotik i antiseptik. Crveni luk potiče apetit, pospješuje i reguliše probavu, te otklanja probavne smetnje kao npr. zatvor i nadutost. Crveni luk umiruje te pomaže kod neuroze, nemira i nesanice. smiruje kašalj, pospješuje iskašljavanje te pomaže kod promuklosti, upale pluća, bronhitisa i astme. Koristi se i kod upale mokraćne bešike i upale prostate. Kod prehlade i gripe ima pozitivno djelovanje na organizam zahvaljujući prisutnosti vitamina C, kvercetina i izotiocijanata.
Diuretik koji pomaže kod reumatskih oboljenja
Crveni luk potpomaže da se efikasno izbacuje tečnost iz organizma.Zbog toga se oboljelima od artritisa, reumatizma, gihta, preporučuje konzumacija svježeg ili crvenog luka u salatama.
Izbor i čuvanje i konzumacija
Crveni luk se može koristiti svjež, pečen, dinstan ili kuhan. Pri izbori i kupnji najbitnija je da bijeli luk bude svjež.Crveni luk se može plesti u vijence. Vijenci luka se ostavljaju na sjenovitom i prozračnom mjestu, zaštićeni od kiše i vlage. Glavice luka se mogu čuvati i upakovane u šupljikave vreće ili kartonske kutije.
Najjednostavniji način konzumacije je da se koristi svjež isječen na kriške kao prilog jelu ili dodatak svim vrstama salata.
Crveni luk najbolje je jesti sirov.
Narezan na kriške koristi za pripremu umaka za tjesteninu, gulaša, variva, čorbi i supa. Svježe nasjeckan dodaje se u svježi kravlji sir, variva, jela od gljiva, kao dodatak i začin kobasicama, salamama i pečenom mesu.
Gotovo da je obavezan dodatk većini ovih jela.
Kao i bijeli luk se može konzervirati i u ulju ili čuvati ukiseljen.
Mladi crveni luk
Za upotrebu se kao prilog jelu posebno preporučuje mladi crveni luk. Razlog su veće vitamina, Jedna stabljika mladog luka sadrži oko 20 mikrograma vitamina K i 1.6 mg vitamina C i 24 mikrograma vitamina A u obliku provitamina A. Prilikom konzumacije obavezno jedite i zelene peruške, jer upravo one sadrže najviše provitamina A.Obloge od luka, lana i krompira
Recept za smjesu koja se koristi u oblogama za liječenje artritisa, gihta, išijasa, reume te ostalih upalnih i bolnih stanja na zglobovima, kukovima, prstima ruku i nogu, koljenima i bolnoj peti (trn u peti).Potrebni su: krompir, crveni luk i sjeme lana. Potopite punu supenu kašiku sjemenki lana u 2-3 dcl vode. Vodu kuvajte desetak minuta dok sjemenke lana ne naprave škrobasu smjesu. Istovremeno operite sav krompir i izrendajte ga skupa sa korom. Izribajte i srednju glavicu crvenog luka. Kada se voda sa lanenim sjemenom ohladi dodajte luk i krompir i sve dobro izmješajte. Ocjedite višak tečnosti iz smjese. Smjesu ohladite i ostavite da odstoji 24 sata.
Smjesu zamotani prvo u gazu te položite na oboljelo mjesto, nakon toga cijelo područje omotajte nekim zavojem ili providnom folijom koja će smjesu držati pripijenu za oboljelo mjesto. Ovakve obloge potrebno je držati tokom noći, odnosno za vrijeme spavanja, na oboljelim mjestima te ujutro baciti, a mjesta na kojima su se nalazile oprati sapunom i vodom.
Ukoliko su bolna mjesta vidna, a luk izazove iritaciju što se manifestuje crvenilom, prije nego što aplicirate smjesu na kožu možete namazati nekom jako masnom kremom ili maslinovim uljem.
Ukoliko se radi o problemima na prstima ruku ili nogu, odnosno peti, smjesu stavite u stare rukavice ili čarapu obucite na ruke ili noge, te preko navucite najlonske kese tako da višak tekućne ne može izlaziti vani.
Na druge dijelove tijela kao što su kukovi, kičma, rebra, koljena i sl. mažete smjesu.
Više o samoj reumi saznaj na sajtu Živjeti sa reumom
